IZVJEŠTAJ O OBAVLJENOM KONSULTOVANJU ZAINTERESOVANE JAVNOSTI

U skladu sa odredbom člana 13 Uredbe o izboru predstavnika nevladinih organizacija u radna tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija („Službeni list CG“, broj: 41/18), Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava, sačinilo je

IZVJEŠTAJ

O OBAVLJENOM KONSULTOVANJU ZAINTERESOVANE JAVNOSTI

U skladu sa odredbom člana 12 Uredbe o izboru predstavnika nevladinih organizacija u radna tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija („Službeni list CG“, broj: 41/18), Ministarstvo pravde,ljudskih i manjinskih prava, uputilo je javni poziv građanima, stručnim i naučnim institucijama, državnim organima, strukovnim udruženjima, političkim strankama, nevladinim organizacijama, medijima i drugim zainteresovanim organima, organizacijama, udruženjima i pojedincima (zainteresovana javnost) da se uključe u početnu fazu pripreme Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

Zainteresovana javnost pozvana je da dostavi svoje inicijative, predloge, sugestije i komentare u pisanom i elektronskom obliku Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava na adresu: Podgorica, Vuka Karadžića 3, ili na e-mail: veljko.vuckovic@mpa.gov.me

Konsultacije zainteresovane javnosti u početnoj fazi pripreme Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, trajale su 15 dana od dana objavljivanja javnog poziva na internet stranici Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava u periodu od 03.03. do 18.03.2022. godine.

Lice zaduženo za koordinaciju konsultovanja zainteresovane javnosti bio je Veljko Vučković samostalni savjetnik III u Direkciji za organizaciju pravosuđa.

U periodu određenom za konsultovanje zainteresovane javnosti, (03.03. do 18.03.2022. godine) predloge u vezi pripreme Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći dostavili su NVO Akcija za ljudska prava i Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke).

Dana 18.03.2022. godine NVO Akcija za ljudska prava je putem e mail-a dostavila sljedeće predloge i sugestije:

U okvir besplatne pravne pomoći treba uključiti zastupanje u upravnom postupku (čl. 2), jer, primjera radi, lice slabog imovnog stanja ostaje bez besplatne pravne pomoći u postupcima u kojima se utvrđuju prava na ostvarivanje socijalne pomoći, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, prava po osnovu rada, sve dok se ne bi eventualno stiglo do faze upravnog spora, kad već može biti prekasno za efikasnu zaštitu. Podsjećamo da ovakvo rješenje sadrži Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći Bosne i Hercegovine, Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Hrvatske i Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Srbije.
Takođe, Komitet protiv mučenja Ujedinjenih nacija (CAT) u svom izvještaju za Crnu Goru iz maja 2014. dao je preporuku da država treba da obezbijedi efektivnu besplatnu pravnu pomoć i odgovarajuću zaštitu ranjivim grupama i osobama ne samo u sudskom već i u upravnom postupku. Predlažemo da se za određene vrste upravnih postupaka predvidi pravo na besplatnu pravnu pomoć, i da se to reguliše kroz dopunu čl. 2 Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.
Zakon ne prepoznaje žrtve mučenja ili zlostavljanja (od strane državnih službenika), ili žrtve diskriminacije, kao lica kojima bi takođe trebalo obezbjediti besplatnu pravnu pomoć, s obzirom na njihovu posebnu ugroženost, što je posebno nepravično jer Zakon o unutrašnjim poslovima (“Sl. list CG”, br. 70/21 i 123/21) predviđa pružanje besplatne pomoći policijskom službeniku protiv koga se vodi postupak zbog “upotrebe sredstava prinude“ (čl. 97, st. 2). Ovo rješenje sadrži Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Srbije (član 4 stav 3 tačka 5).
Predlažemo da i ove kategorije lica imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć, a da se to reguliše kroz izmjenu i dopunu čl. 13 Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.
Zakon ne prepoznaje ni djecu, koju su roditelji ili staratelji dužni izdržavati, u postupcima koji se vode pred nadležnim organima radi ostvarivanja prava djeteta na izdržavanje, nezavisno od materijalnih prihoda porodice, kao lica kojima bi takođe trebalo obezbjediti besplatnu pravnu pomoć. Ovakvo rješenje predviđa Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Hrvatske (čl. 15, st. 1 tačka 1).
Predlažemo da i ova kategorija lica ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, a da se to reguliše kroz izmjenu i dopunu čl. 13 Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći
Lica ovlašćena za pružanje besplatne pravne pomoći pored advokata sa spiska Advokatske komore Crne Gore, kako je to određeno članom 30, predlažemo da budu i nevladine organizacije koje se bave ljudskim pravima, sindikati, političke partije, univerzitetske pravne klinike i drugi subjekti koji mogu imati potrebnu stručnost, npr. diplomirani pravnici, ili pravnici sa položenim pravosudnim ispitom, i koji inače pružaju pravnu pomoć. Ovakvo rješenje sadrži Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Hrvatske.
Dana 18.03.2022. godine Inicijative mladih s invaliditetom Boke je putem e mail-a dostavila sljedeće predloge i sugestije:

U članu 2 Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (u daljem tekstu: Zakon) nakon stava 1 dodaje se novi stav koji glasi: „Besplatna pravna pomoć podrazumijeva i obezbjeđivanje potrebnih sredstava za potpuno pokrivanje troškova tumačenja i prevođenja na znakovni jezik pred nadležnim organima i pružaocima besplatne pravne pomoći.”
Kako bi sva lica s invaliditetom iz člana 13 tačke 3 Zakona mogla da na ravnopravnoj osnovi sa drugima ostvare pravo na besplatnu pravnu pomoć, neophodno je iz državnog budžeta obezbjediti potpuno pokriće troškova tumačenja i prevođenja na znakovni jezik pred nadležnim organima i pružaocima besplatne pravne pomoći za osobe s oštećenjem sluha i govora. Ukoliko ova garancija, na predloženi ili izmijenjeni način, ne uđe u tekst Zakona, država Crna Gora će na posredan način diskriminasati osobe s oštećenjem sluha i govora pri ostvarenju prava na besplatnu pravnu pomoć, a što je suprotno Ustavu Crne Gore i ratifikovanim međunarodnim ugovorima, a naročito Konvenciji UN-a o pravima lica s invaliditetom.
U članu 30 Zakona nakon stava 2 dodaju se tri nova stava koja glase: „Licima iz člana 13 tačka 3 i 4 besplatnu pravnu pomoć pružaju advokati sa spiska iz stava 1 ovog člana, za koje je naglašeno da se bave oblašću prava lica s invaliditetom, nasilja u porodici i trgovine ljudima.
Pravna obavještenja i pravne savjete licima iz člana 13 tačka 3 i 4 ovog Zakona mogu pružati i NVO koje se isključivo bave oblašću prava lica s invaliditetom, nasilja u porodici i trgovine ljudima. Rješenje o statusu NVO koja se isključivo bavi oblašću prava lica s invaliditetom, nasilja u porodici i trgovine ljudima donosi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa (u daljem tekstu: Ministarstvo), na zahtjev NVO, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva nadležnog za vođenje registra NVO.”. Dosadašnji stavovi 3 i 4 postaju stavovi 6 i 7.
Za pružanje pravne pomoći licima s invaliditetom i žrtvama nasilja u porodici i trgovine ljudima su potrebna specifična pravna znanja iz ovih kompleksnih pravnih oblasti ali i senzibilitet i specifične vještine za rad i adekvatnu komunikaciju s ovim ciljnim grupama. Stoga pružanje besplatne pravne pomoći ovim grupama treba omogućiti isključivo od strane advokata/ica koji/e ta znanja, senzibilitet i vještine imaju, kako bi se izbjegle situacije da prilikom samog pružanja besplatne pravne pomoći pripadnici/e ovih grupa dožive diskriminaciju i povredu svog ljudskog dostojanstva i integriteta ličnosti. Sa druge strane, NVO koje se isključivo bave ovim oblastima imaju ne samo predmetna pravna znanja, senzibilitet i vještine u radu i komunikaciji s licima s invaliditetom i žrtvama nasilja u porodici i trgovine ljudima, već u njima pravno savjetovalište najčešće i pružaju pripadnici/e ovih grupa. Zbog toga se lica s invaliditetom i žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima mnogo češće obraćaju ovim NVO za dobijanje pravnih obavještenja i pravnih savjeta, nego samim advokatima/icama i nadležnim institucijama. Kako ove NVO i dalje nemaju održivo finansiranje od strane institucija sistema, pravno savjetovalište koje one pružaju ovim grupama su često dovedena u pitanje. Zbog toga Zakon treba obezbjediti održivost ovih pravnih savjetovališta, te na taj način omogućiti zaštitu ljudskih prava i sloboda lica s invaliditetom i žrtava nasilja u porodici i trgovine ljudima
U članu 31 Zakona stavovi 1, 2 i 3 mijenjaju se i glase: „Za pružanje besplatne pravne pomoći advokatima i NVO koje se isključivo bave oblastima prava lica s invaliditetom, nasilja u porodici i trgovine ljudima pripada 50% naknade za rad utvrđene Advokatskom tarifom i naknada nužnih troškova. Ništav je sporazum između lica kome je odobrena besplatna pravna pomoć i advokata ili NVO koje se isključivo bave oblastima prava lica s invaliditetom, nasilja u porodici i trgovine ljudima koji pružaju besplatnu pravnu pomoć o naknadi za rad ili naknadi nužnih troškova za vrijeme pružanja besplatne pravne pomoći. Advokat i NVO koje se isključivo bave oblastima prava lica s invaliditetom, nasilja u porodici i trgovine ljudima su dužni da vode evidenciju o pruženim uslugama besplatne pravne pomoći”.
NVO koje se isključivo bave ovim oblastima imaju ne samo predmetna pravna znanja, senzibilitet i vještine u radu i komunikaciji s licima s invaliditetom i žrtvama nasilja u porodici i trgovine ljudima, već i u njima pravno savjetovalište najčešće i pružaju pripadnici/e ovih grupa. Zbog toga se lica s invaliditetom i žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima mnogo češće obraćaju ovim NVO za dobijanje pravnih obavještenja i pravnih savjeta, nego samim advokatima/icama i nadležnim institucijama. Kako ove NVO i dalje nemaju održivo finansiranje od strane institucija sistema, pravno savjetovalište koje one pružaju ovim grupama su često dovedena u pitanje. Zbog toga Zakon treba obezbjediti održivost ovih pravnih savjetovališta, te na taj način omogućiti zaštitu ljudskih prava i sloboda lica s invaliditetom i žrtava nasilja u porodici i trgovine ljudima. Smatramo da kvalitet pravnog savjetovališta koje ove NVO pružaju ni malo ne zaostaju za kvalitetom pravnog savjetovališta koje advokati/ice pružaju ovim grupama (nego čak i suprotno), te stoga i naknada za njihovo pružanje treba biti ista.
U članu 48 stavu 1 Zakona tačka 4 mijenja se i glasi: „4) ime advokata ili naziv NVO koja se isključivo bavi oblastima prava lica s invaliditetom, nasilja u porodici i trgovine ljudima, koja je određena za pružanje besplatne pravne pomoći;”. Nakon tačke 4 dodaje se nova tačka koja glasi: „5) ime sudskog tumača za znakovni jezik koji je određen za tumačenje i prevođenje licu s oštećenjem sluha i govora;”. Tačke 5 do 13 postaju tačke 6 do 14.
Predložene izmjene i dopune člana 48 stava 1 Zakona predstavljaju konkretizaciju i dalju razradu primjedbi/predloga/sugestija broj 1, 2 i 3. Dakle, potpuno ili djelimično usvajanje ove Primjedbe/Predloga/Sugestije je neophodno ukoliko se bilo koja od prethodnih primjedbi/predloga/sugestija inkorporira u tekst Nacrta Zakona, jer se ovim pitanjima mora odlučiti u Rješenju o priznanju prava na besplatnu pravnu pomoć.
U članu 50 Zakona stav 1 i 2 mijenaju se i glase: „Advokat ili NVO koja se isključivo bavi oblastima prava lica s invaliditetom, nasilja u porodici i trgovine ljudima, koji pružaju besplatnu pravnu pomoć dužni su da, nakon pružene besplatne pravne pomoći, predaju Službi uputnicu uz koju se prilažu u originalu dokazi o troškovima ili zapisnik o pravnom savjetovanju. Ako Advokat ili NVO koja se isključivo bavi oblastima prava lica s invaliditetom, nasilja u porodici i trgovine ljudima koji pružaju besplatnu pravnu pomoć ne vrate uputnicu u roku od osam dana od pružene usluge, gube pravo na naknadu troškova pružene besplatne pravne pomoći.”.
Predložene izmjene člana 50 Zakona predstavljaju konkretizaciju i dalju razradu primjedbi/predloga/sugestija broj 2, 3 i 4. Dakle, usvajanje ove Primjedbe/Predloga/Sugestije je neophodno ukoliko se navedene primjedbe/predlozi/sugestije inkorporiraju u tekst Nacrta Zakona, jer se mora obezbjediti ostvarivanje prava NVO koje se isključivo bave oblastima prava lica s invaliditetom, nasilja u porodici i trgovine ljudima na naknadu troškova pružanja besplatnog pravnog savjetovališta.
U članu 57 stavu 3 Zakona nakon riječi: „ako je” dodaju se dvije tačke i riječi: „lice iz člana 13 tačka 3 i 4.
Lica s invaliditetom i žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima se veoma teško odlučuju za zaštitu svojih prava pred nadležnim institucijama, a pogotovo za isticanje bilo kakvih imovinskopravnih zahtjeva. Čak i kad ove zahtjeve istaknu, oni su obično vezani za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju su pretrpjeli povredom njihovih prava ličnosti i drugih ljudskih prava i sloboda. Stoga je potpuno obeshrabrujuće za pripadnike/ce ovih grupe, koji/e su u cjelini ili djelimično uspjeli/e u postupku i stekli/e imovinu, odnosno prihode, tražiti, vraćanje iznosa troškova ostvarenih po osnovu odobrene besplatne pravne pomoći u Budžet. Važno je naglasiti da je vođenje postupaka pred nadležnim institucijama za lica s invaliditetom i žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima svojevrsna trauma, zbog dužine trajanja postupaka i neophodnosti da se stalno vraćaju i svjedoče o kršenjima svog ličnog integriteta i dostojanstva. Nerijetki su slučajevi da pripadnici/e ovih grupa odustanu od zaštite svojih prava pred nadležnim institucijama upravo iz straha da će pretpjeti višegodišnju traumu prolazeći kroz različite faze postupka i da na kraju neće doći do nikakve kompenzacije i satisfakcije za povredu svojih prava. Predložena dopuna odredbe člana 57 stava 3 upravo za cilj ima spriječavanje razloga za strah za nepostizanjem nikakve kompenzacije i satisfakcije, koja sada postoji u slučaju korišćenja besplatne pravne pomoći. Ukoliko se ova Primjedba/Predlog/Sugestija ne usvoji, pravo lica s invaliditetom i žrtava nasilja u porodici i trgovine ljudima na besplatnu pravnu pomoć može biti prije smetnja nego podrška države ovim grupama u zaštiti njihovih ljudskih prava i sloboda.
Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava će dostavljene sugestije NVO Akcija za ljudska prava i Inicijative mladih s invaliditetom Boke razmotriti prilikom izrade Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.