Parvoslavni vernici danas objeležavaju jedan od najvećih srpskih praznika, Vidovdan.
Za ovaj praznik se vezuju mnoga vjerovanja, koja se vijekovima prenose s koljena na koljeno.
Vidovdan zbog svevideće moći starog slovenskog božanstva Vida, važi za dan proricanja i gatanja, najčešće uz pomoć trave vid, poznate u narodu i kao vidac, vidić, vidovka ili vidovčica.
Formalno, slave se sveti mučenici: Vito, Modest i Kriskentiji, sveti prorok Amos, prepodobni mučenik Dula, sveti Jefrem – patrijarh srpski i blaženi Avgustin – episkopa Iponski.
U pravoslavnom kalendaru ne postoji dan sveca s imenom Sveti Vid (iako postoji taj ranohrišćanski svetac koga pravoslani priznaju a Rimokatolička crkva slavi 15 juna, ali po Gregorijanskom kalendaru). Prije više od jednog vijeka, tačnije tek 1892. godine, Srpska pravoslavna crkva je Vidovdan prvi put unela kao praznik u svoje kalendare, stavljajući ga u zagradu iza proroka Amosa i kneza Lazara, čije je kultove negovala.
Zbog toga što se jedan od najvažnijih događaj u srpskoj istoriji – Kosovski boj, odigrao na Vidovdan 1389. godine, prepliću se istorijska zbilja i narodni običaji i vjerovanja, pa se kosovski mit razvijao uporedo s paganskim kultovima starog slovenskog božanstva Vida.
Više priča
POČINJE INSTALACIJA RAČUNARSKE OPREME U ŠKOLAMA U ULCINJU I ŠAVNIKU
PODRŠKA EBRD-A SISTEMU SOCIJALNE I DJEČJE ZAŠTITE
FOKUS NA REALIZACIJI OBAVEZA NORMATIVNOG UREĐENJA OBLASTI DRŽAVNE IMOVINE