MVP: Netačni navodi Borbe, ministar Radulović se zalaže za unapređenje medijskih sloboda

„Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš“, rekao je Volter. Ova rečenica najprikladnija je kao odgovor na neistinu izrečenu u tekstu portala Borba naslovljenu „Osvježilo: Ministar Đorđe Radulović tražio da se BORBA ugasi!“.

Najblaže rečeno riječ je o fikciji nepoznatog autora Borbe, a zašto to ne nazvati i pravim imenom, riječ je o neistini. Budući da takvu rečenicu ministar vanjskih poslova nikada nije izrekao, ovo je lažna vijest, ako se spomenuti sadržaj može tako i nazvati.

Da li je potrebno uopšte govoriti o tome da u demokratijama, što Crna Gora po Ustavu jeste, nije moguće gasiti medije samo zato što neko tako želi. Ovakva praksa svojstvena je totalitarnim režimima, a naša zemlja u praksi zaista ne bilježi slučajeve ukidanja medija, naročito ne nečijom riječju ili željom, kako je to bez ikakve dodirne tačke sa realnošću predstavljeno u ovom tekstu.

Upravo ministar vanjskih poslova, dijelom zbog prirode ovog resora, a dijelom i zbog onog što lično priželjkuje za Crnu Goru, ulaže sve napore da naša zemlja bude prva sledeća članica Evropske unije. Da bi se to dogodilo, neophodno je da unaprijedimo medijske slobode, a Ministarstvo vanjskih poslova sa Đorđem Radulovićem na čelu, u razgovoru sa međunarodnom javnošću kontinuirano ističe, u svakoj prilici, da baštinimo evropske vrijednosti, ali da želimo da one budu naša stvarnost u punom smislu. Udaljavanje od koncepta slobode, ponajviše kada je riječ o medijima nije dio te priče. Dakle, niko ne želi da se Borba ugasi, niti je tako nešto u praksi moguće.

Sa druge strane, potrebno je reći da demokratija podrazumijeva slobodu govora , ali isto tako i odgovornost za izgovorenu riječ. Postavlja se pitanje, šta učiniti u tom kontekstu sa javno izgovorenim neistinama, a ova informacija nonšalantno izrečena u javnom prostoru, to svakako jeste.

U drugi korpus pak spada iznošenje stavova koji bi po esnafskim pravilima trebalo da budu iskazani u drugim vidovima novinarskih formi, na primjer u kolumnama, koje autor obavezno potpisuje. Ovdje je konstatovano da ministar Radulović, čiju je interpelaciju za smjenu pokrenuo upravo poslanik DPS – promoviše DPS politiku. Takođe, kaže se da je Borba od samog formiranja Vlade ukazivala „ko je Đorđe Radulović, kakav je to profil čovjeka“. Ovakvi stavovi bi, pored elemenata ličnog, mimo novinarskih uzusa i još više ukusa, možda i mogli biti uvredljivi, da u ovom slučaju ministar Radulović, još i prije preuzimanja funkcije, nije navikao na njih.

U tom kontekstu, ovo reagovanje ne predstavlja zapravo odgovor Borbi, kao što to, prilikom objavljivanja brojnih njihovih tekstova o ministru Raduloviću, nije činjeno. Ova reakcija predstavlja obraćanje građanima i međunarodnoj javnosti, jer je sloboda medija demokratska tekovina koju moramo čuvati i unapređivati. Ministar Đorđe Radulović se u praksi, u svakoj svojoj komunikaciji sa novinarima zalagao za to. Na nivou ideje, u svjetlu evropske porodice ka kojoj idemo, kao ministar to čini još i više.