Slučaj vršnjačkog nasilja u Baru

Slučaj vršnjačkog nasilja koji se prije tri sedmice dogodio u centru Bara zgrozio je crnogorsku javnost. U tuči, koja se dogodila ispred jednog od većih marketa u centru ovog grada, dva maloljetnika udaraju dječaka, koji se nije branio, dok treći sve to snima, a nekoliko njih nijemo posmatraju.

 Kako saznaju Dnevne novine, snimak je podijeljen putem Vajbera, a ubrzo je počeo da se dijeli i putem društvenih mreža. Centar bezbjednosti Bar je, nedugo nakon događaja, obavijestio o istom škole koje pohađaju učesnici u tuči. Jedan od učesnika je učenik OŠ „Blažo Jokov Orlandić”, a o tome koje je konkretne korake preduzela ova obrazovna ustanova, kakvi su dogovori postignuti i na koji način se u OŠ „Blažo Jokov Orlandić” bore sa problemom vršnjačkog nasilja DN su razgovarale sa školskim psihologom Radmilom Bajković.

“Škola je zvaničnu informaciju dobila od Centra bezbjednosti putem dopisa u kojem se navodi da je jedan naš učenika učestvovao u ovom nemilom događaju. Nakon toga je stručna služba škole održala sastanak sa njegovim odjeljenskim starješinom i dogovorila dalje korake u radu, tj. napravili smo plan rada sa učenikom. Odjeljenski starješina i psiholog škole će u narednom periodu individualno raditi sa ovim učenikom, kontinuirano pratiti njegovo ponašanje u školi i pojačati saradnju sa njegovom porodicom”, kaže za Dnevne novine Bajković, dodajući da je, svakako prvi korak bilo kontaktiranje roditelja.

“Održan je sastanak sa majkom djeteta i dogovoreno je na koji način ćemo sarađivati u daljem periodu. Planira se uključivanje i drugih članova porodice”, ističe.

Vršnjačko nasilje nije problem sa kojim se tek sad susrećemo. Činjenica koja dodatno uznemiruje jeste što je cijeli događaj sniman, a potom dijeljen da bi na koncu postao viralan. Bajković je saglasna da su digitalne tehnologije u velikoj mjeri promijenile stvarnost u kojoj živimo, te priču o nasilju pretvaraju u sve složeniji društveni problem.

“Svjedoci smo da nas je situacija sa pandemijom i premještanje školskih sadržaja u virtuelni prostor primorala da djeca više koriste digitalne uređaje i da je sve teže i roditeljima i nastavnicima da imaju uvid u to kako ih oni koriste u slobodno vrijeme. Nekontrolisana dostupnost različitih sadržaja, često neprimjerenih djeci, rizičan je faktor njihovog razvoja. Upravo je to ono što priču o nasilju čini sve složenijim društvenim problemom. Sadržaji na društvenim mrežama se prikazuju radi međusobnog dijeljenja i prikupljanja „lajkova”. Ako djeca žele da pokažu drugima scene nasilja, sa idejom da će tako postati popularni ili da će privući pažnju, to je jasna poruka svima nama da se zapitamo kakav sistem vrijednosti oni usvajaju” ističe Bajković.

Ona ističe da prijavljivanje djece sa problematičnim po,našanjem CB-u nije praksa u ovoj ustanovi.

“Procjena agresivnog ponašanja djece na osnovnoškolskom uzrastu i predviđanje kako će se ono dalje razvijati je vrlo osjetljivo pitanje. Prijavljivanje djece Centru bezbjednosti nije praksa jer su postupci škole prije svega usmjereni u pravcu pružanja pomoći i podrške djeci. Ukoliko dijete pokazuje kontinuirane probleme u ponašanju na mlađem uzrastu, najprije tražimo procjenu opštinske Komisije za usmjeravanje djece sa razvojnim teškoćama. Kada se radi o učenicima starijeg uzrasta, obraćamo se za pomoć stručnoj službi za djecu i mlade Centra za socijalni rad, sa ciljem da zajedno pomognemo porodici i djeci da prevaziđu nefunkcionalno ponašanje. Centru bezbjednosti smo se obraćali za intervencije iz njihove nadležnosti kada imamo saznanja da je bezbjednost učenika ugrožena u okruženju škole ili kada imamo saznanja da učenici organizuju tuče. Saradnja među institucijama svakako može da bude bolja i kvalitetnija. Tome može da doprinese dobra volja svih onih koji se bave ovom teškom i kompleksnom problematikom. Traženje krivca i međusobno optuživanje nam neće pomoći u zajedničkoj borbi protiv nasilja”, pocrtava Bajković.

U školama sa velikim brojem učenika, kao što je ova, posebno je teško pratiti i prepoznati svaki slučaj nasilja, kaže Bajković.

“Moguće je da postoje neki slučajevi koje djeca ne prijave iz straha od nasilnika. Ipak, posljednjih godina se u školi zaista intenzivno razgovara sa djecom o tome koliko je važno da na vrijeme prijave svaki oblik maltretiranja, prijetnji ili uznemiravanja, pa mislim da smo u velikoj mjeri razvili povjerenje koje je neophodno da bi se djeca obratila nama odraslim u školi i zatražili pomoć. Djeca često prijavljuju slučajeve sukoba u odjeljenju razrednim starješinama. Ponovljene slučajeve nastavnici prijavljuju stručnoj službi ili upravi škole”, kaže Bajković.

Direktorica OŠ “Jugoslavija” Biljanu Vukmanović, koju pohađa jedan od učesnika u tuči, nije bila raspoložena da ovim povodom daje izjave za medije.