VELIMIR JANJUŠEVIĆ POZVAO NADLEŽNE DA REKONSTRUIŠU PUT U SELU KIPRENIK

Pravi primjer da je neko ostavljen na milost i nemilost kad je u pitanju život na selu jeste sedam domaćinstava iz sela Kiprenik koje pripada bjelopoljskoj Mjesnoj zajednici Čeoče, piše dnevni list “Dan”.

U ovom selu, na skoro hiljadu metara nadmorske visone, žive staračka domaćinstva.

Jedan od mještana, Velimir Janjušević, iako izmoren teškim životom, sa dosta smisla za humor, dok idemo seoskim putem kojim je na pojedinim mjestima teško se kretati i pješke, a kamoli autom, hvata se za glavu kazujući da su od nadležnih u lokalnoj upravi praktično ostavljeni na cjedilu. U selu, kaže Janjušević žive porodice Bulatović, Vuković, Janjušević i Krgović.

“Nikoga izgleda nije briga ako se neko razboli u ovih nekoliko kuća, i ako mu je potrebna zdravstvena pomoć. Nema tog auta koje će krenuti ovim putem. Nema te hitne pomoći koja će doći. Ukoliko se to desi, morali bi radili što radimo kada se neko od nas preseli na onaj svijet, a i tamo se mora ići, nosićemo ga na ćebetu između sebe”, naglašava Janjušević, dodajući da su se moleći da se put sanira i dovede u pristojno stanje obraćali mjesnoj zajednici, pa Sekretarijatu za puteve i saobraćaj, Direkciji za investicije… Dodaje da su bezsupješna bila i obraćanja na sve moguće opštinske adrese sa zahtjevom da im urede put da makar mogu nekako doći do svojih kuća. Kaže da su im obećavali da će put biti saniran, od jednog do drugog mjeseca, a prošle su godine…

“I tako sve u krug, nikako da dođemo na red”, konstatuje Janjušević i pojašnjava da od od mjesta Skakavac, odnosno skretanja sa asfaltnog puta koji vodi od Đapanovog groba, do Čeoča, i dalje prema Grančarevu i planini Lisi, do sela Kiprenik ima tri kilometra.

“Prije trinaest godina, i zahvalni smo mu na tome, put je probio i uradio ga naš komšija Veršigora Bulatović. Ali šta je bolje kada iz godine u godinu put propada. Njime idu kamioni natovarenom građom i još ga više uništavaju. Molili smo i preklinjali da dođe građevinska mašina, i da sa dva sata rada na ravnanju popravi put kojim bi mogli nesmetno saobraćati”, priča Janjušević i dodaje da istina imaju i alternativno rešenje, da idu do Bijelog Polja putem od petnaestak kilometara preko Modrog dola ili još duže preko Tomaševa i Papa.

“Najteže je kad moramo nešto od hrane da nosimo. A ovdje, zbog duge i hladne zime, moramo se obezbijediti za više mjeseci života da ne umremo od gladi”, kazuje Janjušević i naglašava da mladih više u selu nema, da su otišli tražeći bolje uslove za život, te da se dečji plač u selu nije čuo već decenijama.

Predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Čeoče Saša Baošić kaže da bi uskoro, prema programu rada, građevinske mašine zadužene za puteve trebalo bi da stignu i do sela Kiprenik.

“Znam da je taj put u veoma lošem stanju i sve ću uraditi da mašinu uputim kod njih. Istina, razuđeni smo i prostrani, od Lješnice do planine Lise, a problema dosta. Pored lošeg puta u ovom selu trebalo bi raditi i na kritičnim mjestima na putu za Ujniče, Okladi, Banje selo, Sela,Gornje Grančarevo… Posla puno, a MZ dobija samo 700 metara rada. Treba sve ovo ukalkulisati”, kaže Baošić.